Put do pakla je popločan dobrim namjerama

ili

Elektronsko glasanje u BiH

Posljednjih dana u štampi se pojavilo mnogo članaka o uvođenju elektronskog glasanja u BiH. Oni koji prate moje pisanje znaju da sam ja donedavno govorio da u BiH nema naznaka da se uvede e-glasanje, ali, ne lezi vraže, e-glasanje stiže na velika vrata.

I stvarno, nisam ni bio svjestan da se radi na uvođenju e-glasanja u Bosni i Hercegovine do prije nekoliko mjeseci. I tada sam, više slučajno, saznao da interresorna parlamentarna grupa radi na promjenama Izbornog zakona BiH, među kojima je i mogućnost elektronskog glasanja.

Samo po sebi to uopšte nije loše. I dalje ostajem pri svojoj tvrdnji da ćemo prije ili kasnije glasati elektronskim putem. Međutim, zakon još nije ni usvojen, a već se precizno govori kakav će sistem kod nas biti uveden.

Ma ne bih ja izučavao elektronsko glasanje, kriptografiju i druge povezane oblasti kada bih bio protiv njega. Ali mi je krivo što se kod nas sve pokušava lomiti preko koljena i uvoditi bez ikakvih kritičkih osvrta, debate, testiranja, pripreme javnosti.

Ne želim uopšte da ulazim u spekulacije da li neko ima interesa kod uvođenja e-glasanja, ali ovako brzo ići od zakonske mogućnosti do uvođenje e-glasanja (govori se čak da bi 2014. godine moglo potpuno da se glasa elektronski), je stvarno vrlo čudno.

Vrste elektronskog glasanja

Još jednom da ponovim, postoje dvije osnovne vrste elektronskog glasanja:

• glasanje na mašinama koje se nalaze na biračkom mjestu; i
• glasanje putem interneta.

I jedan i drugi oblik glasanja ima svoje prednosti i mane. Glavna prednost mašina za glasanje jeste da se nalaze u kontrolisanom okruženju biračkog mjesta, te se na klasičan način, kao kod tradicionalnog glasanja, provjerava identitet glasača. Takođe, lako je kontrolisati da u jednom trenutku samo jedan birač koristi mašinu za glasanje. Znači, ta vrsta privatnosti je osigurana.

Prednost internet glasanja jeste u mogućnosti da birači sa bilo kojeg računara ili čak mobilnog telefona pristupe veb stranici putem koje mogu obaviti glasanje. Nema više ograničenja da morate biti na mjestu svog prebivališta da biste glasali.

Mašine za elektronsko glasanje

U BiH se zagovara ovaj prvi model. Ja ne nalazim niti jedan argument zašto bismo mi uvodili takav vid glasanja. Za mene je to model prošlosti (ili ako hoćete i tehnologija prošlosti). Amerikanci su predvodnici u korištenju tehnologije na izborima. Još 70-tih godina prošlog vijeka su imali skenere, koji su služili kod prebrojavanja glasačkih listića. A prve mašine za glasanje sa ekranom osjetljivim na dodir su uvedene 1990. godine. Samo da podsjetim, internet tada nije ni postojao.

A i Amerikanci nam nisu baš neki uzor po pitanju poštenih izbora. Sjetite se predsjedničkih izbora 2000. godine. Koliko je njima tada trebalo da prebroje glasove? Zanimljiv je slučaj sa Floride, gdje je jedna mašina za elektronsko glasanje dala negativnih 16.000 glasova za Gora J Njujork Tajms je 2002. godine objavio članak u kojem stručnjaci sa MIT-a procjenjuju da je na izborima 2000. godine ukradeno između 4 i 6 miliona glasova.

2003. godine preko 900 američkih računarskih stručnjaka je potpisalo peticiju u kojoj zahtijevaju da svi sistemi sa ekranom osjetljivim na dodir ostavljaju pisani trag koji se može prekontrolisati. Jedno od objašnjenja za čuden anomalije u razultatima jeste upotreba mašina za glasanje sa ektranom osjetljivim na dodir (sjetite se Homer Simpsona i njegovog glasanja za Obamu).

Ove mašine je lako programirati da budu „mrtve“ na dan izbora ili da prebacuju glasove na konto pogrešnog kandidata, ili da regularni glasovi nestaju, a sve vrijeme da ostavljaju utisak da rade potpuno ispravno.

Od uvođenja mašina za glasanje, povećava se broj anomalija u rezultatima za američki Kongres. Nebrojeni su primjeri u Sjevernoj Karolini, Nebraski, Alabami, Minseoti, Koloradu gdje su kandidati, koji su imali značajnu prednost na istraživanjima prije izbora, izgubili izbore sa dvocifrenom razlikom u procentima.

Napadi na mašine za elektronsko glasanje

Neki od napada na mašine za elektronsko glasanje uključuju:

• postavljanje dodatnih elektronskih sklopova koji manipulišu rezultatima;
• očitavanje odabira kandidata na osnovu radio i EM zračenja mašine;
• ubacivanje kompromitovanog softvera koji se pretvara da korektno radi, ali u stvari lažno sabira rezultate;
• očitavanje otisaka prstiju birača sa ekrana osjetljivog na dodir;
• potencijalno narušena privatnost ako neko dođe do elektronskih zapisa pohranjenih u memoriji mašine (mogućnost ucjenjivanja i sl.).

Ostali problemi vezani za mašine za glasanje:

• Glasači uopšte ne mogu da budu uvjereni da mašina korektno izvršava svoj zadatak jer je nemoguće pogledati šta se dešava u mašini;
• Posmatrači mogu posmatrati i posmatrati čitav dan, i ništa ne vidjeti;
• Teorijski je moguće da se na svakom mjestu traži ponovno prebrojavanje glasova zbog sumnje u regularnost rezultata koje daje mašina za glasanje
• Tehnički problemi - nestanak struje, kvar na mašini, nestanak papira ili tonera

Da li ima prednosti?

Šta bi bila prednosti ovakvog e-glasanja u BiH? Ja vidim samo dvije - (1) relativno brže dobijanje rezultata i (2) sprečavanje da birači slučajno naprave listić nevažećim. Drugih prednosti ja ne vidim.

Cijena

Ako govorimo o cijeni, skoro sam siguran da ovakvi izbori ne bi bili jeftiniji od klasičnih. Zašto? Zato što postoji mnogo stavki koje treba kalkulistati kod uvođenja mašina za e-glasanje:

• Oko 5.300 biračkih mjesta u BiH, sa cijenom mašine od oko 5.000 KM, znači 26,5 miliona KM za opremanje svih biračkih mjesta;
• Ipak svi znamo da velika biračka mjesta od oko 1.000 birača na biračkom spisku imaju po 2-3 paravana, tako da paralelno može glasti nekoliko birača. Da bi to bilo moguće sa mašinama, potrebno je imati 2-3 mašine na takvom biračkom mjestu što cijenu diže do neslućenih razmjera. Ako ćemo imati samo jednu mašinu, znajući informatičku (ne)pismenost građana BiH, sigurno će im trebati neuporedivo više vremena da glasaju putem ove mašine nego papirom i olovkom. Sve to vodi ka većim gužvama na biračkom mjestu;
• Sve ove mašine treba čuvati dvije godine (period između izbora). Moraju se čuvati pod određenom temperaturom, vlažnošću i povrh svega potpuno fizički osigurane da bi se spriječili zlonamjernici koji bi htjeli da „petljaju“ sa mašinama;
• Mašine koriste memorije da pohranjuju rezultate i one se moraju mijenjati prije svakih izbora, ili se rezultati moraju prebacivati na neke servere, a memorija u mašinama brisati. A to košta;
• Mašine štampaju papirni glasački listić, što znači da je potrebno imati papir, toner itd;
• Prije svakih izbora potrebno je tačno isprogramirati sve mašine da imaju odgovarajuće liste i kandidate za odgovarajuće biračko mjesto;
• Pri svemu tome, u ovakvom sistemu i dalje trebamo izbornu administraciju. Kod tradicionalnog glasanja birački odbor ima 3 ili 5 članova, zavisi od broja birača na biračkom spisku. Pošto u ovakvom slučaju i dalje treba neko ko će provjeravati identitet birača, kontrolisati da se izlaz mašine (štampani glasački listić) ubacuje u glasačku kutiju, i eventualno da kontroliše red na biračkom mjestu, znači da će i dalje trebati 2-3 člana biračkog odbora pa uštede na smanjenju izborne adminsitracije neće biti tako velike

Prevare

Mogućnost prevare i dalje postoji, samo je sofisticiranija. Kod tradicionalnog glasanja prevara se svodi na bezobrazluk, primjenu sile, ali je uglavnom lokalizovana na jednom biračkom mjestu. Sada jedan siledžija ne bi mogao mnogo da uradi, osim možda da razbije samu mašinu, ali bi neko ko uspije pronaći način da „hakira“ mašinu, mogao da napravi krađu ogromnih razmjera, koja bi u potpunosti promijenila rezultate izbora.

Postoji i druga opcija, koja je boljka tradicionalnog glasanja, a to je da se na biračkom mjestu rezultati uopšte ne falsifikuju, već se falsifikuju izvještaji koji se unose na centralnom mjestu. Ako mašine služe samo da izbace rezultat na biračkom mjestu, koji se onda u papirnoj formi prenosi na slijedeću instancu (npr. opštinsku izbornu komisiju) - onda je ista prevara i dalje moguća. Ako se mašina poveže elektronskim putem (npr. putem mobilne mreže) sa centralnom lokacijom, otvara se nova tačka napada na sistem za elektronsko glasanje.

Ostatak svijeta

Indija je najveća država koja koristi elektronske mašine za glasanje. U upotrebi je preko 1,3 miliona ovih mašina, nešto drugačijeg tipa nego one koje bi se trebale upotrebljavati u BiH. Evo sjajnog videa kako se mašine za e-glasanje u Indiji mogu „hakovati“:

Ko uopšte glasa elektronskim mašinama?

Potpuno glasanje elektronskim mašinama trenutno imaju Indija, Brazil i Venecuela. Odmah treba reći da se radi o velikom broju birača, jer Indija ima preko 700 miliona glasača, Brazil preko 135 miliona i Venecuela oko 17,5 miliona glasača. Ali i dalje su to samo 3 zemlje.

Postoji još nekoliko zemalja u kojima se masovnije koriste elektronske mašine za glsanje - u Belgiji je na izborima 2006. oko 44% birača glasalo elektronskim putem, i u Americi na izborima 2008. godine oko 33% birača.

Ali treba naglasiti da se u Belgiji krenulo sa eksperimentima još 1991. godine. Od 1999. godine broj birača koji glasaju elektronskim putem nije povećavan. Na izborima u oktobru 2011. godine testiran je novi sistem glasanja, ali samo na 6.700 birača. Ovaj sistem ne bilježi u memoriji nikakve glasove, nego štampa popunjen glasački listić, koji se ubacuje u glasačku kutiju sa skenerom koji bilježi opciju koju je izabrao glasač.

U Americi je od 2006. godine uočljiv trend smanjivanja korištenja elektronskih glasačkih mašina. Tada je ovaj vid glasanja bio na vrhuncu sa oko 37% birača koji su glasali na ovaj način. Od tada je porasla upotreba optičkih skenera kojima se samo prebrojavaju papirni glasački listići i njih koristi oko 55% birača.

Šta je sa drugim državama?

Holandija, pionir u upotrebi tehnologije na biralištima, je 2008. ukinula elektronsko glasanje i vratila se tradicionalnom papiru i olovci. Njemački ustavni sud je proglasio elektronsko glasanje neustavnim zbog negiranja javne prirode izbora. Irska je napustila razvoj sistema za elektronsko glasanje 2009. godine zbog visoke cijene i nezadovoljstva javnosti. Do tada su potrošili 54 miliona eura, i procjenjivali da im treba još 28 miliona da projekat završe.

Velika Britanija je eksperimentisala od 2000. do 2007. godine sa nizom pilot projekata i tada je izborna komisija donijela odluku da se prekine razvoj elektronskog glasanja dok se ne riješe suštinski problemi sa privatnošću i sigurnošću ovog vida glasanja.

U Italiji je takođe urađeno mnogo pilot projekata e-glasanje, kao i Francuskoj. I tako od države do države vidimo da se uglavnom eksperimentiše na ograničenom broju birača, i to dugi niz godina, ali da nigdje nisu uvedeni potpuno obavezujući izbori.

I kako bismo sad mi mogli u samo dvije godine da potpuno pređemo na elektronsko glasanje? Kakvi smo mi to genijalci?

Zakonska regulativa nam je potrebna, ali samo da se uvedu testiranja na nekoliko biračkih mjesta. Odmah zakonski otvoriti mogućnost i da se glasa putem interneta. I tu započeti probe. Koristiti iskustva drugih država, pa i sisteme koji oni koriste. Tek kada se u nekoliko izbornih ciklusa potvrde sve vrijednosti sistema za elektronsko glasanje, postepeno povećavati broj birača obuhvaćenih e-glasanjem. Ali nikako naturati ovaj sistem „preko noći“. To samo može povećati nepovjerenje javnosti u ishod izbora.

Kada se kod tradicionalnih izbora koji se provode najprostijom tehnologijom koju svi razumiju, pojavljuju brojni oprečni stavovi o regularnosti, šta tek reći za e-glasanje? Hajde da predvidim da bi se desilo da opozicija kaže - ovi iz vlasti su imali pristup mašinama tokom dvije godine i promijenili su softver u njima, a da to niko ne zna i sada su rezultati pogrešni.

Oprez, testiranje, edukacija, istraživanje, još testiranja, informisanje.....to je ključ uspješnog uvođenja elektronskog glasanja. Bilo šta drugo će stvoriti još veći haos u ionako politički rovitoj situaciju u BiH.

Politička poruka (3)

Evo meni omiljene poruke. To je poruka Ronalda Regana iz 1984. godine. Nakon 4 godine provedene u Bijeloj kući, Regan se borio za svoj drugi mandat i igrao na kartu ekonomskog napretka koji je napravljane u vrijeme njegovog prvog mandata:

„Opet je jutro u Americi. Danas će više muškaraca i žena krenuti na posao nego ikada prije u istoriji zemlje. Uz kamatne stope koje su samo oko polovine rekordnih kamatnih stopa iz 1980. godine, skoro 2.000 porodica će danas kupiti novi dom, više nego ikada u protekle četiri godine. Ovog poslijepodneva 6.000 mladih parova će se vjenčati, a sa inflacijom koja je upola manja nego prije četiri godine, sa sigurnošću oni mogu gledati u budućnost.

Ponovo je jutro u Americi i pod vođstvom Predsjednika Regana naša zemlja je ponosnija, jača i bolja. Zašto bismo uopšte željeli da se vratimo tamo gdje smo bili prije manje od četiri godine?“

Ova poruka je skoro pa školski primjer dobre poruke:

Zašto glasati za Regana?

• Zato što je zaposlenost rekordno visoka, zato što je lako kupiti kuću;

Koja je razlika u odnosu na protivnika (Demokrate)?

• Bili su na vlasti do prije četiri godine i s njima smo imali inflaciju, nezaposlenost i visoke kamatne stope.

Emocije budi samim pominjanjem jutra koje simbolizuje buđenje i rađanje nečeg novog, srećni ljudi koji imaju posao, stvaraju svoje poridice i dom.

Jedino je nešto duža nego što pravila nalažu, ali po potrebi se može i skratiti, zavisno od situacije.

Da ne bi ispalo da samo pominjem američke kampanje, evo i primjera iz Republike Srpske. Poruka je iz kampanje Dimitrija Ivanića za načelnika Bijeljina na prijevremenim izborima 2005. godine. I sâm sam radio na razvoju ove poruke, i kada je čujem sa ove vremenske distance, još uvijek mi zvuči prilično dobro. Poruka je glasila:

„Biјelјina konačno ima šansu da raskrsti sa kriminalom i korupciјom. Gradu treba nova infrastruktura i ekonomski razvoј, a selu da ubire plodove svog rada. Izaberimo Dimitriјa Ivanića, vriјednog i poštenog čovјeka iz naroda da bude na čelu ovih promјena.“

Iz ove poruke izvučen je slogan:

„Novi načelnik za novu Bijeljinu“

Poruka govori dobre osobine kandidata (vrijedan, pošten, narodni čovjek), pravi razliku u odnosu na protivnika (raskrstiti sa kriminalom i korupcijom), pokriva ciljne grupe (urbano i seosko stanovništvo) i prilično je kratka i jasna.

Moram reći da je Dimitrije tu kampanju izgubio. Ali razlog poraza sigurno ne leži u poruci, već u organizaciji koje je imala mnoge manjkavosti. A znate da zastupam tezu da je organizacija ključ uspješne kampanje.

Politička poruka (2)

Ostao sam dužan nastavak priče o političkoj poruci. U prethodnom postu o poruci rekao sam da je njena svrha da ubijedi birače da smo mi najbolji i motiviše ih da odu do biračkog mjesta i glasaju za nas.

Sam čin glasanja predstavlja određeni napor jer treba prekinuti nedjeljni odmor, obući se, prošetati do biračkog mjesta ili pronaći mjesto za parkiranje, čekati red na biračkom mjestu, snaći se u haosu glasačkog listića, pa motiv za glasanje treba biti dovoljno velik. Slično je i u trgovini gdje motiv mora biti dovoljno jak da bismo dali novac za neki proizvod ili uslugu.

Neko je davno rekao, a fraza prenesena toliki broj puta da je autor zaboravljen (ako neko zna ime autora, neka mi kaže, rado ću mu platiti u utorak*):

„Činjenice govore, priče prodaju.“

ili u originalu, na engleskom:

"Facts Tell, Story Sell."

E zaista je tako i sa političkom porukom. Dobra poruka MORA da probudi emocije kod birača, inače ništa od nje.

I kako to izgleda u praksi. Jedan od klasika je poruka Herberta Huvera, na američkim predsjedničkim izborima 1928. godine:

„Pile u svakom loncu, auto u svakoj garaži.“

Poruka je vrlo jasna, nedvosmislena i motivirajuća za birače. Huver je i pobijedio te godine na izborima, ali znamo šta se desilo 1929. godine, kriza je stvari okrenula u potpuno drugom smijeru, pa Huver nije imao šanse da svoj mandat obnovi.

Idemo sada u skoriju prošlost. Bil Klinton se za svoj prvi mandat borio 1992. godine protiv Džordža Buša starijeg. Nakon dugog perioda vladavine Republikanaca, igrao je na kartu da je došlo vrijeme za promjenu:

„Nakon 12 godina vladavine Republikanaca koja je rezultirala socijalnom stagnacijom i ekonomskom recesijom, američki narod je spreman za promjene. Izbor 1992. je veoma jasan: promjena ili nastavak istog.“

Klintonova kampanja je odradila jako dobar posao vezujući sva pitanja koja se pojavljuju u kampanji u jednu poruku. Npr. ako je Bil Klinton govorio o reformi zdravstvenog sistema, pitanje je bilo promjena ili nastavak istog? Ako je Klinton govorio o obrazovanju, ekonomiji, socijalnoj zaštiti ili bilo čemu drugom, pitanje je uvijek bilo isto, promjena ili nastavak istog?

Poruka je bila bazirana na dobrom istraživanju. Politička istraživanja i fokus grupe su pokazali da je američki narod bio gladan promjena. Poruka je bila kratka, istinita, i imala je kredibilitet, bitna je većini birača, pokazivala je kontrast u odnosu na Buša i Republikanace, i pogađala pravo u srce Amerikanaca.

Da bi kampanju zadržao na poruci, glavni strateg Džejms Karvil je u prostorije glavnog izbornog štaba postavio znak na kojem je pisalo:

1. Promjene ili nastavak istog;

2. Ekonomija je suština, glupane;

3. Ne zaboravi zdravstvenu zaštitu.

Iako je svrha ovog znaka bila da stalno podsjeća sve aktiviste u kampanji koja je poruka, fraza „Ekonomija je suština“ postala je de facto slogan ove kampanje.**

(Nastaviće se....)

* Izvor: Pera Ždera, crtani film o mornaru Popaju

** Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/It's_the_economy,_stupid

Moderne kampanje

Nedavno sam učestvovao na međunarodnoj radionici o modernim kampanjama u jugoistočnoj Evropi u organizaciji fondacije Fridrih Ebert. Ljudi koji se bave organizacijom i provođenjem kampanja u socijaldemokratskim strankama regiona su se okupili da razmijene iskustva.

Odmah mogu reći da sam srećan do kojeg nivoa smo mi došli u izgradnji stranačke organizacije i tehnikama vođenja kampanje. Kada je čovjek koncentrisan na svoj posao i okruženje u kojem radi, onda mu njegovi problemi izgledaju najveći, a prepreke teško premostive. Tako i meni ponekad izgleda da imamo mnogo problema u organizaciji, da mnogе stvari nе funkcionišu kako trеbaјu i da puno toga trеba promiјеniti. Ali slušaјući drugе, shavatam da smo u stvari vеoma naprеdni, da smo odmakli dalеko u stranačkoј organizaciјi, da u kampanji koristimo tеhnikе i alatе kao i naјmodеrniје državе, a i sam izborni procеs kod nas protičе prilično urеdno.

U drugim državama rеgiona to baš i niје tako. U Makеdoniјi јoš uviјеk nasilје, rušеnjе, pa čak i ubistva nisu strani u prеdizbornoј kampanji. Naјvеća privatna i opoziciona tеlеviziјa је zatvorеna. U Albaniјi poslodavci organizovano vodе radnikе na biračka mјеsta, odrеđuјući im kako ćе glasati. Slično је i u drugim državama.

Opravdana primјеdba u ovom trеnutku bi bila da sе nе trеbamo porеditi sa njima, јеr su oduviјеk bili nеrazviјеniјi od nas, ali еto liјеpo је znati da tе državе, makar bili kandidati za ЕU (Makеdoniјa), u stvari nisu bolјi od nas.

A naprеdak sе postižе mјеrеnjеm sa bolјim od nas. Imao sam priliku da čuјеm zanimlјiva iskustva od gospodina Kaје Vasеrhovеla, koјi је bio šеf izbornog štaba njеmačkog SPD-a do 2009. godinе. Тakođе, bilo је govora o sociјalnim mеdiјima, kao nеizostavnom diјеlu današnjih kampanja, tе iskustvima iz Obaminе kampanjе 2008. godinе.

Nе mogu sе otеti utisku da vеćina stranaka u rеgionu, pa čak i u Nјеmačkoј naјvišе pažnjе posvеćuје globalnoј komunikaciјi, imidžu strankе i kandidata i propagandnom matеriјalu. Za razliku od tе globalnе komunikaciје, mi pokušavamo da stvorim organizaciјu koјa ćе moći dirеktno kontaktirati svakog birača, svе do stranačkih ćеliјa (kao u Savеzu komunista) u ulici, zgradi ili radnji. Naš modеl mi izglеda logičniјi. I niје to nеšto novo. Još је stari dobri Abraham Linkoln davnе 1840. godinе izјavio:

„Organizuјtе sе tako da svaki pristalica možе biti dovеdеn na biračko mјеsto. Podiјеlitе državu u malе distriktе, i za svaki formiraјtе odbor. Napravite savršen spisak birača i ustanovite sa sigurnošću za koga će glasati. Stalno nadgledajte neodlučne birače i neka sa njima razgovaraju oni u koje imaju najviše povjerenja...i na dan izbora postaraјtе sе da svе i јеdan pristalica budе dovеdеn na biračko mјеsto.“

Sociјalni mеdiјi su druga zanimlјiva tеma. Svi pričaјu o njima, svе strankе ih koristе u kampanji, ali malo ko ima stratеgiјu šta u stvari žеli postići korištеnjеm intеrnеta u kampanji. Čеsto sе nеkritički u člancima poјavlјuје tеza da је Obama pobiјеdio zahvalјuјući intеrnеtu. Slušaјući iskustva iz prvе rukе, od lјudi koјi su učеstvovali u Obaminoј kampanji, јasno је da su sociјalni mеdiјi u njihovom slučaјu bili samo јеdan od alata da sе ostvari dirеktan kontakt sa biračima. Samim tim, intеrnеt niје odlučio izborе, vеć је bio dio vеlikе slagalicе kampanjе, koјi је bio postavlјеn na pravo mјеsto.

Slogan

Kao što sam rekao u prethodnom postu, slogan je kratka fraza koja se koristi u promociji da izrazi ciljeve ili prirodu neke organizacije, kompanije ili proizvoda. Tako se i u političkom marketingu slogan koristi da kaže nešto o kandidatu ili stranci, a stavlja se u video materijale, letke, postere ili bilborde. Ali sam po sebi nije dovoljan da ubijedi birače da glasaju za stranku.

Već znate da volim automobile, pa da vidimo kakve to slogane koriste auto industrija.

Volkswagen-ov slogan je "Das Auto". Ovaj slogan dobro odslikava kakav stav naši kupci imaju prema ovoj marki. Mnogi ovdje i smatraju da je samo VW auto, a sve ostalo je smeće.

Ranije je VW koristio slogan "Aus Liebe zum Automobil" (Iz ljubavi prema automobilu), mada smatram da njihovu filozofiju bolje odražava novi slogan.

Da vidimo još jednu marku iz VW grupacije - Seat. Njihov slogan je "Auto Emocion". Time pokazuju poziciju koju imaju u koncernu. Zaduženi su da prave sportske automobile, koji bude emocije.

I Audi pripada VW koncernu i njihov slogan je "Vorsprung durch Technik" (Napredak uz pomoć tehnologije). Audi je oduvijek bio poznat po primjeni savremene tehnologije u svojim automobilima i vrhunskim tehnološkim rješenjima, pa je slogan prilično logičan i nisu ga mijenjali već 40 godina.

Zašto nam je ovo bitno? Zato što niti jedan kupac ne bi kupio VW zato što mu prodavač kaže: "To je Auto." ili "Napredak uz pomoć tehnologije." Uz te slogane slijedi i priča o kvalitetnom, nepoderivom Volkswagen-u, tehnološki savršenom, prestižnom Audi-ju ili sportskom Seat-u. Neke poruke su toliko jako ukorijenjene i prenose se od čovjeka do čovjeka ili su već postali urbane legende (Golf 2), da ih nije potrebno posebno ni iznositi, dok oni koji se bore za svoj udio na tržištu moraju uložiti mnogo napora da kupcima prenesu poruku zašto baš kupiti Seat, a ne Alfu, BMW ili Hondu.

Politička poruka (1)

Postoji mnogo definicija izborne kampanje, ali ja bih izdvojio jednu koja mi se posebno sviđa:

Kampanja je stalno prenošenje prave poruke pravim biračima.

Ova definicija obuhvata sve ono što u izradi strategije kampanje moramo da definišemo:

1. Prenošenje - metode neprestane komunikacije
2. Poruka - određivanje prave političke poruke
3. Birači - definisanje birača na koje možemo da utičemo (segmentacija biračkog tijela)

Poruka je:

• Ono što treba reći ciljnim (pravim) biračima da bi glasali za nas;
• Zašto smo se kandidovali;
• Zašto da birači glasaju za nas, a ne za neku drugu stranku ili kandidata;

U kampanjama kod nas kandidati i stranke često upadaju u zamku da porukom smatraju svoje programe, platforme ili liste pitanja/problema kojima će se baviti. Poruka mora biti kratka, bitna biračima, ubjedljiva, rečena jasnim jezikom i da napravi razliku između nas i drugih stranaka/kandidata.

Slijedeći problem jeste smatrati slogan kampanje porukom. Zašto? Zato što je teško birača ubijediti da glasa za vas ako samo kažete "Srpska zauvijek" (SNSD), "Zajedno za Srpsku" (SDS), "Snaga kojoj vjerujem" (HDZ BiH) ili "Država za čovjeka" (SDP). Slogan se izvlači iz poruke, a ne obrnuto. Sam za sebe slogan ne govori zašto da neko glasa za vas ili zašto ste bolji ili drugačiji od drugih. Mada, priznajem da se kod nas vrlo malo pažnje posvećuje definisanju poruke i malo koja kampanja ima definisanu poruku.

Ali, izgleda da spontano (a možda i nije baš tako slučajno) političari dođu do prave poruke. Ako obratite pažnju na vijesti u posljednje vrijeme, čućete da Milorad Dodik stalno ponavlja: "Srpska je ekonomski, socijalno i politički stabilna." I ne samo Dodik, i ostali političari iz SNSD-a stalno ponavljaju ovu poruku, tako da su je svi već zapamtili. Možda vam se ova poruka sviđa, možda i ne, ali sa aspekta političara bitno je da se stalno ponavlja. Kada političaru postane muka od ponavljanja iste poruke, upravo tada je njena učestanost ponavljanja dostigla pravi nivo da može da utiče na birače.

Budućnost informacionih nauka

Imao sam zadovoljstvo da prošle sedmice učestvujem u radu 3. međunarodne konferencije "INFuture2011: The Future of Information Sciences", koja je održana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predstavio sam svoj rad "Sociopolitical Aspects of Electronic Voting" čiji abstrakt možete pročitati u ovom postu.

Sociološki aspekti informaciono-komunikacionih tehnologija je tema koja me zaokuplja već neko vrijeme. Velike informacione sisteme nije moguće posmatrati u tehnološkoj, niti sociološkoj izolaciji. Jednostavno se mora proučavati interakcija koja postoji između različitih aspekata ovih sistema.

Elektronsko glasanje je tema mog istraživanja na doktorskim studijama, i dok je tehnološka strana primarni fokus, jednostavno ne mogu da zaobiđem kakve su sociološke implikacije uvođenja IKT u proces glasanja. Naravno, pored ovih aspekata, kada se govori o elektronskom glasanju, treba uzeti u obzir i pravne, kao i političke aspekte.

Na konferenciji sam čuo dosta zanimljivih radova, od onih koji govore o korištenju IKT kao alatu za očuvanje kulturne baštine, pa sve do psiholoških aspekata sajber prostora. Pojavljuju se novi pravci istraživanja, kojih nismo ni bili svjesni prije nekoliko godina. Čini mi se da postoje mnoge nepoznanice kuda će ići razvoj IKT, kao i kakav uticaj na društvo će ovaj razvoj imati.

Abstract

There are a number of countries throughout the world that implemented some type of electronic voting in the past three decades. In this paper we are examining the experiences from these countries based on the conducted social researches and the political effects that electronic voting brought. From the social point of view it is evident that voters are not so excited to switch from traditional, sociocentric voting to faceless electronic voting. Looking from the political point of view, arguments that another voting channel will increase political participation do not hold so strong against the numbers from elections where electronic voting was one of the options. Nevertheless, with the growing infiltration of information and communication technologies in our society, it is almost certain that all countries, including Bosnia and Herzegovina and countries from the Balkans region, will implement some kind of electronic voting in near future. That’s why we are trying to give several directions how to implement electronic voting as painless as possible in this paper.