Monday, April 28, 2014

Uticaj interneta na političku realnost

Nedavno je u časopisu Argumenti objavljen moj članak "Uticaj interneta na političku realnost". Kompletan tekst možete pogledati ovdje, a u nekoliko postova pokušaću da na lakši način prenesem osnovne ideje članka.

U prethodnom postu "Političke kampanje i internet" govorio sam o zanimljivoj vremenskoj podudarnosti višestranačke demokratije u Republici Srpskoj i BiH sa razvojem interneta, a nastavku jedan kritički osvrt o uticaju interneta na politiku.

Lako je upasti u zamku posmatranja interneta kao svemogućeg sredstva za rješavanje problema u svim oblastima, pa tako i u politici. U vrijeme ekspanzije interneta vladao je entuzijazam da će upotreba interneta u politici predstavljati lijek za sve nedostatke angažovanja građana u političkom životu. Sjetite se samo optimističkih prognoza da će građani vrlo lako postavljati pitanja političarima, da će političari u realnom vremenu dobijati informacije šta je građanima potrebno, o neslućenim mogućnostima veb 2.0 alata itd. Međutim, da li su se korišćenjem interneta politički odnosi baš toliko popravili - i za birače i za političare? Sve više se pojavljuju skeptici koji tvrde da internet nije ništa popravio u političkom životu. Uticaj interneta na politiku je velik i biće veći, ali ne nužno i pozitivan.

I u analizama se odnosu interneta i politike pristupa prilično uopšteno. Prije svega, teško je internet posmatrati kao jedinstveni fenomen. Ispravnije bi bilo opšta pitanja, kao na primjer pitanje o posljedicama korišćenja interneta u politici, razbiti u specifična pitanja kao što su uticaj na informisanost o politici, uticaj na političko učešće građana, ili izloženost različitim političkim opcijama itd.

Konzumiranje informacija

Pojmovi „ideja“ i „izgled“ su istorijski nastali iz istog starogrčkog korijena „ejdos“ (eidos). U početku je „ejdos“ označavao samo vanjski izgled predmeta, oblik, a tek kasnije, vjerovatno pod Platonovim uticajem, počinje da označava i umnu sliku oslobođenu od fizičkog tijela - „ideju“. Tako je nastalo filozofsko učenje – „idealizam“ i odgovarajuće političko učenje o vlasti ideja - „ideokratija“. U moderno doba televizija je doprinijela da se „ejdos“ vrati u prvobitno i bukvalno značenje - izgled, očigledne i lako razumljive slike. Informacija je pojednostavljena, prelazi se sa vlasti ideja na vlast slika. Sa razvojem interneta, trend se nastavlja, pa i radikalizuje.
Platon

Čovječanstvo ima ogromnu količinu tehnoloških i kreativnih mogućnosti, i do sada neviđen pristup informacijama, pa se stvara utisak neuporedive i ničim sputane slobode. Kako ovo utiče na konzumenta političkih informacija? Oni koji su ranije imali vrlo malo interesa za politiku, ipak su bili djelimično izloženi određenim političkim informacijama (npr. slušajući kratke vijesti u iščekivanju vremenske prognoze). Danas mogu potpuno izbjeći političke informacije koristeći specijalizovane TV kanale. Oni koji su zainteresovani za politiku, nasuprot, mogu da konzumiraju mnogo veće, praktično neograničene, količine informacija. Međutim, informacija je danas pojednostavljena, bitan je izgled, a ne ideje. Time odluka birača, umjesto lakša, danas možda postaje teža nego nekada.


No comments:

Post a Comment