Posljednjih godina jako je moderno govoriti o korišćenju
interneta ili društvenih mreža u kampanjama. (Istina, mislim da je veći razlog što svi žele biti „in“, a ne imati koristi u kampanji.) Želim da kažem ponešto o razvoju
internet alata i političkih kampanja u BiH, jer praktično oni su vršnjaci.
Internet, kakvog ga danas poznajemo, nije davnašnji izum.
Prije 25 godina, u laboratorijama CERN-a u Švajcarskoj, Time Berners-Li
predstavio je svoj rad o svjetskoj mreži (WWW - World Wide Web). Nisu ljudi
širom svijeta odmah shvatili kakve promjene će ova ideja donijeti svijetu u
bliskoj budućnosti. Bilo je osporavanja i nepovjerenja. Godinu dana kasnije,
Berners-Li je pustio u rad prvi veb server i veb klijent, te napravio prvu veb
stranicu, koja je i danas aktivna.
NeXT računar na kome je pokrenut prvi veb server
Iste te 1990. godine, dešavaju se i prvi višestranački
izbori u Bosni i Hercegovini, pokazaće se kao uvod u veliku tragediju. Dok se
internet razvijao, u BiH smo nazadovali. 1996. godine Internet je već uzeo
maha, Majkrosoft je izbacio svoj prvi veb pretraživač, Internet Eksplorer (čiju
11-tu verziju koristimo i danas), dok se u BiH održavaju prvi postdejtonski izbori
u novoj političkoj realnosti.
Internet Explorer 1.0 logo
Naravno, na tim prvim poslijeratnim izborima internet nije
igrao nikakvu ulogu. Istina, postojala je konekcija na internet i u Republici Srpskoj
uspostavljena 6. maja 1995. godine preko Univerzitetskog računskog centra u
Banjaluci, ali rezervisana uglavnom za akademske krugove. Nije internet igrao
ulogu ni u kampanjama na zapadu, jer Lari Pejdž i Sergej Brin su se tek upoznali, a Mark Cukenberg je imao samo 12 godina.
Mandati u Parlamentarnoj skupštini BiH na izborima 1996. godine
Ako preskočimo djetinjstvo i adolescenciju izbora u
Republici Srpskoj i BiH, evo nas u 2014. godini, kada se održavaju četrnaesti
po izbori redu - što opšti, što lokalni, što prijevremeni. Danas u Bosni i
Hercegovini preko 65% posto stanovnika koristi internet, Fejsbuk profil ima
preko 1,4 miliona korisnika, a poslije televizije, internet je drugi najvažniji
izvor političkih informacija. Znači - ko
igra na šatore i zanemari internet, završiće karijeru sa par odbornika u
minijaturnim opštinama. Hm, da li je baš tako?