Političke kampanje i internet

Posljednjih godina jako je moderno govoriti o korišćenju interneta ili društvenih mreža u kampanjama. (Istina, mislim da je veći razlog što svi žele biti „in“, a ne imati koristi u kampanji.) Želim da kažem ponešto o razvoju internet alata i političkih kampanja u BiH, jer praktično oni su vršnjaci.

Internet, kakvog ga danas poznajemo, nije davnašnji izum. Prije 25 godina, u laboratorijama CERN-a u Švajcarskoj, Time Berners-Li predstavio je svoj rad o svjetskoj mreži (WWW - World Wide Web). Nisu ljudi širom svijeta odmah shvatili kakve promjene će ova ideja donijeti svijetu u bliskoj budućnosti. Bilo je osporavanja i nepovjerenja. Godinu dana kasnije, Berners-Li je pustio u rad prvi veb server i veb klijent, te napravio prvu veb stranicu, koja je i danas aktivna.

NeXT računar na kome je pokrenut prvi veb server

Iste te 1990. godine, dešavaju se i prvi višestranački izbori u Bosni i Hercegovini, pokazaće se kao uvod u veliku tragediju. Dok se internet razvijao, u BiH smo nazadovali. 1996. godine Internet je već uzeo maha, Majkrosoft je izbacio svoj prvi veb pretraživač, Internet Eksplorer (čiju 11-tu verziju koristimo i danas), dok se u BiH održavaju prvi postdejtonski izbori u novoj političkoj realnosti.

Internet Explorer 1.0 logo

Naravno, na tim prvim poslijeratnim izborima internet nije igrao nikakvu ulogu. Istina, postojala je konekcija na internet i u Republici Srpskoj uspostavljena 6. maja 1995. godine preko Univerzitetskog računskog centra u Banjaluci, ali rezervisana uglavnom za akademske krugove. Nije internet igrao ulogu ni u kampanjama na zapadu, jer Lari Pejdž i Sergej Brin  su se tek upoznali, a Mark Cukenberg je imao samo 12 godina.

Mandati u Parlamentarnoj skupštini BiH na izborima 1996. godine

Ako preskočimo djetinjstvo i adolescenciju izbora u Republici Srpskoj i BiH, evo nas u 2014. godini, kada se održavaju četrnaesti po izbori redu - što opšti, što lokalni, što prijevremeni. Danas u Bosni i Hercegovini preko 65% posto stanovnika koristi internet, Fejsbuk profil ima preko 1,4 miliona korisnika, a poslije televizije, internet je drugi najvažniji izvor političkih informacija.  Znači - ko igra na šatore i zanemari internet, završiće karijeru sa par odbornika u minijaturnim opštinama. Hm, da li je baš tako?

Politički marketing

Kada se spomene politički marketing i kampanja, mnogi će pomisliti na dobro čuvane prostorije u kojima dobro plaćeni marketinški stručnjaci u skupim odijelima kuju tajne planove, okreću izjave protivnika (spin doktoring), brifuju kandidate, ulijevaju im u glavu rijeke informacija i prate svaki korak protivnika. Možda tako i jeste u visokorazvijenim zemljama (Amerika, Engleska, Njemačka) i visokobudžetnim kampanjama (američki predsjednički izbori). Ali kampanje koje mi vodimo (a i američke, kanadske ili zapadnoevropske na malo nižem nivou) nisu tako komplikovane.

Scena iz filma Wag the Dog (1997)

Politički marketing je relativno nova nauka, a da bi ga bolje razumjeli, ja volim da napravim poređenje sa komercijalnim marketingom koji nam je bliži. Skoro svi elementi komercijalnog marketinga postoje i u političkom marketingu. Najvažnije je zapamtiti ove relacije:

• potrošač/ kupac = birač
• proizvod/ usluga = ideja/ program/ kandidat
• novac = glasovi

Kao što kompanije pokušavaju da prodaju svoje usluge i proizvode potrošačima i zauzvrat dobiju novac koji će im omogućiti da ostvare profit, tako stranke pokušavaju da biračima „prodaju“ svoje programe rečene ustima kandidata i dobiju glasove, koji će im omogućiti da učestvuju u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti (profitiraju).

Kada se stvari ovako poslože, postaje jasnije da političke kampanje imaju sve elemente marketinškog miksa – proizvod, cijenu, promociju i distribuciju.

Osnovna razlika je vremenski okvir. Dok kompanije mogu svoje proizvode – čokoladu, automobil ili usluge – šišanje, kreditiranje i sl. prodavati praktično svaki dan, stranke imaju otežavajuću okolnost da „prodaju“ mogu obaviti samo na dan izbora. Ako taj dan omanu, ili će propasti ili će morati čekati nekoliko godina do slijedećih izbora. Zato je vrijeme tako bitan resurs u političkoj kampanji.