Preliminarni rezultati u osvit utvrđenih potpunih rezultata

CIK najavljuje da bi utvrđeni rezultati mogli biti objavljeni sutra, 27.10. Prije objavljivanja potpunih rezultata, evo najnovijih podataka, nakon što su prebrojani glasovi poštom, u odsustvu itd.

Domovina je prestigla i Socijalističku partiju po broju glasova, ali nema promjene u distribuciji mandata:

Što se pojedinačnih funkcija tiče, nema velikih promjena:

Rezultati izbora 2014, lokalna vlast - prednost ili balast

Šta znači političkoj partiji imati lokalnu vlast u vrijeme opštih izbora? Bez obzira na mogućnost da se lokalni resursi stave u službu opštih izbora, generalno je na ovim izborima to bila omča oko vrata. Posljedica je to ekonomski loše situacije, ali isto tako i loše stranačke organizacije i slabih kadrovskih rješenja. Da ne bih govorio uprazno, evo liste opština gdje je SNSD izgubio načelnika 2012. godine, a 2014. godine pobijedio:

1. Kozarska Dubica
2. Gradiška
3. Srbac
4. Oštra Luka (uz napomenu da je 2012. godine pobijedio načelnik DNS-a)
5. Kostajnica (Željka je izgubila malom razlikom, ostala tri nivoa je SNSD dobio)
6. Šipovo
7. Kneževo
8. Petrovo (SNSD dobio sve osim NS RS)
9. Teslić (SNSD dobio sve osim Parlamenta BiH, istina veoma mala razlika za pojedinačne funkcije)
10. Šekovići (SNSD-ov načelnik izabran 2011. godine na prijevremenim izborima, 2012. godine izgubio na redovnim lokalnim izborima)
11. Han Pijesak
12. Trnovo
13. Višegrad
14. Rudo
15. Čajniče
16. Trebinje

Iz ove perspektive izgleda da je SNSD-u bilo dobro što je gubio načelnike na lokalu. Ali treba se prisjetiti i situacije iz 2012. godine kada je najčešće bila situacija "jedan protiv svih", i SNSD-ovi kandidat za načelnike su gubili od kandidata veoma širokih koalicija (koje su ponegdje uključivale i DNS i SP). Ono što su mnogi namjerno ili slučajno previdjeli tada, jeste da je SNSD kao stranka ostao jak, pa je u mnogim gore navedenim opštinama imao najviše glasova za odborničke liste (Koz. Dubica, Gradiška, Srbac, Oštra Luka, Šipovo, Kneževo, Šekovići, H. Pijesak, Trnovo, Rudo, Trebinje).

Ova priča ima i drugu stranačku stranu - opštine gdje SNSD dugo drži lokalnu vlast, a sada je izgubio: Novi Grad, Kotor Varoš, Brod, Derventa, Modriča.

Iz priče namjerno isključujem opštine koje su najteže stradale u poplavama - Šamac, Doboj, pa i Bijeljinu. U Šamcu je SNSD doživio potop, u Doboju je egal, dok u Bijeljini, čini mi se, nisu poplave presudile, nego sjajni (organizaciono) Mićo Mićić, koji je dokazivao svoju snagu.

Ovi izbori mi liče na teniski meč u kojem je SNSD jači igrač, diktira igru (osim u Bijeljini), pravi mnogo direktnih poena, ali i mnogo neiznuđenih grešaka (unforced errors), tako da je u zbiru rezultat prilično izjednačen.

Rezultati izbora 2014

Počelo je prebrojavanje glasova. Počela je uobičajena priča medija kako se ne zna ko je pobijedio, kako se glasovi prebrojavaju unedogled, kako sistem ne valja, kako su ovo izbori u kojima se najduže čeka na konačni rezultat itd.

Ne mislim da su ovo baš nešto specifični izbori. Na prošlim opštim izborima 2010. godine, rezultati su došli 15 dana nakon dana izbora. I sada možemo očekivati nešto slično, odnosno rezultate do kraja oktobra. Inače CIK ima zakonsku obavezu da proglasi konačne rezultate do 12. novembra.

S obzirom da kad već postoji glasanje poštom, normalno je dopustiti da dođu svi glasovi koji su poslani do 12. oktobra. Njihovo prebrojavanje kreće tek sutra. I nepotvrđeni listići se moraju provjeriti, odnosno provjeriti da li oni koji su glasali - imaju pravo na to.

Druga činjenica jeste da niko nije očekivao ovako malu razliku između Željke i Ivanića. Na preko 300.000 glasova koje su oba kandidata osvojili, razlika je u 1.000 glasova. To je stvarno mninimalno u rangu statističke greške. Bez prebrojavanja glasova poštom, niko ne može 100% utvrditi pobjednika. Pa i za Predsjednika Republike Srpske razlika je manja od očekivanog broja glasova poštom, mada je tu situacija mnogo izvjesnija.

Druga stvar koja se mistifikuje jeste određivanje broja mandata u parlamentima. Kod nas se koristi Sainte-Laguë-ov metod, a ne D'Hondt-ov metod kako se nekada pominje, mada su ova dva metoda slična. Koga interesuje, mogu objasniti:) U današnjim rezultatima CIK-a i silnim procentima koji se iščitavaju, uključujući njihove pres konferencije, propuštena je činjenica da se promijenio raspored mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske. DNS je izgubion jedan mandat, a Domovina dobila. Evo kako stvari stoje prema preliminarnim rezultatima CIK-a od 15.10.2014. godine:

Stranka	Broj mandata
SNSD	30
SDS-PUP-SRS RS	24
DNS-NS-SRS	8
PDP	7
NDP	5
SP	5
DOMOVINA	4

Hajde da se bavim malo predviđanjima. Očekujem još glasova poštom za koaliciju Domovina, pa bi možda mogli osvojiti još jedan mandat. U tom slučaju bi ga izgubili NDP ili SNSD.

P.S. Preporučujem svima koji se bave analizom izbora post mog druga Rajkule.

Izbori su za 150 dana

Danas je Centralna izborna komisija donijela odluku o raspisivanju opštih izbora u BiH za 12. oktobar 2014. godine. Ako ni po čemu drugom, ovi će izbori biti upamćeni po tome što će prvi put biti održani u drugu nedjelju u oktobru, jer se prva nedjelja poklapa sa vjerskim praznikom - Bajramom. Političkim partijama ovo pomjeranje će dobro doći, jer za svake izbore muku muče sa kandidatima, funkcionerima, aktivistima i ostalim koji juli i avgust provode na odmoru (bez obzira šta se od njih očekuje), i u kampanju ulaze tek početkom septembra. Ovako partije dobijaju dodatnu sedmicu efektivne kampanje.

Htio bih razjasniti još neke termine. Kako CIK kaže, izborni period „podrazumijeva period od dana raspisivanja izbora do dana potvrđivanja rezultata izbora“. Što valjda znači da se period prije raspisivanja izbora naziva predizborni period? Od dana raspisivanja izbora do službenog početka izborne kampanje „zabranjeno je vođenje plaćene izborne kampanje putem elektronskih i printanih medija, ili bilo kojeg oblika plaćenog javnog oglašavanja, osim održavanja internih skupova organa i statutarnih tijela političkih subjekata“. Izborna kampanja počinje 30 dana prije izbora. Tada počinje period kada je političkim partijama omogućeno plaćeno oglašavanje. Mediji i vlasnici bilborda trljaju ruke zbog zarade, novinari se hvataju za glavu zbog ubitačno dosadnih stranačkih hronika, a birači su sluđeni kakofonijom političkih poruka.

Samo, jadna je ona partija koja počne kampanju 30 dana prije izbora. Sigurno je osuđena na propast. Za svaku iole organizovanu partiju kampanja nikada ne staje i počinje završetkom prethodnih izbora. I kako moj drug kaže, izbori se dobijaju u prvoj polovini mandata. I baš zbog toga mislim da je kod nas većina birača već odlučila za koga će glasati, bez obzira na izbore, predizborne i svake druge kampanje.

Začudim se kako ljudi koji su relativno uključeni u politiku često ne razumiju pravila po kojima se kod nas održavaju izbori. Za početak, u Republici Srpskoj ćemo imati izbore za četiri nivoa:

• Srpski član Predsjedništva BiH
• Poslanici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupština BiH
• Predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske
• Poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske

Prije svega, odluka „Sejdić-Finci“ nije provedena, šta znači da se iz Republike Srpske bira Srbin za člana Predsjedništva BiH, a ne kako je predlagano „član iz Republike Srpske“. Kada smo kod ovih nacionalnih odrednica, kako se određuje da li je neko Srbin, Hrvat, Bošnjak ili Ostali? Kada se kandidati prijavljuju za izborne liste, izjašnjavaju se o svojoj pripadnosti konstitutivnom narodu ili grupi ostalih. Što znači da bi neko mogao na jednim izborima bit Srbin, drugim Hrvat i tako u krug. O kredibilitetu takvog kandidata ne bih govorio...

Što se Predsjednika Republike Srpske tiče, nema nikakvih promjena - bira se kandidat iz reda svakog konstitutivnog naroda koji dobije najveći broj glasova. Između ta tri kandidata, po jedan iz svakog konstitutivnog naroda, za predsjednika se bira kandidat koji dobije najveći broj glasova, a dva kandidata koji se po broju osvojenih glasova nalaze na drugom i trećem mjestu biraju se za potpredsjednike.

Za srpskog člana Predsjedništva BiH i Predsjednika Republike Srpske, izborna jedinica je čitava Republika Srpska. Ko dobije najviše glasova - pobjednik je. S tim da Distrikt Brčko ima poseban status, pa građani Brčkog mogu da glasaju ili za izbore u Republici Srpskoj ili u Federaciji BiH, po svom opredijeljenju.

Na posljednjim lokalnim izborima Republika Srpska je imala ukupno oko milion i 200 hiljada birača. U prosjeku se oko dvije trećina birača iz Brčkog opredjeljuje za Republiku Srpsku, šta znači barem dodatnih 50 hiljada. Za ove izbore mala nepoznanica ostaje status osoba kojima je isteklo važenje ličnih dokumenata, a nisu izvadili nove. U Republici Srpskoj ima preko 30 hiljada isteklih ličnih karata koje nisu zamijenjene, a u ovoj godini ih ističe čak 240 hiljada!

Što se poslanika tiče, tu već imamo izborne jedinice, ima i nekih novina, ali o tome u slijedećem postu.

Uticaj interneta na političku realnost (II dio)

Istraživanja o odnosu politike i interneta su posljednjih godina hit, istražuje se sve i svašta, pa postoji veliko šarenilo rezultata. Bez pretenzije da je ovo konačna i najbolja podjela, evo tri grupe mehanizama na koje internet može uticati na politiku, a koje je Farel dao u svoj radu "The consequences of the internet for politics":

• grupisanje,
• snižavanje cijene kolektivnih aktivnosti, i
• otkrivanje preferencije birača.

Što se grupisanja tiče, pođite od sebe. U koliko grupa na Fejsbuku ste uključeni? Ima li među njima političkih grupa? Ovakav vid okupljanja zbog prostornih i vremenskih barijera ranije nije bio moguć. Dodatno, danas možemo biti izloženi alternativnim idejama, koje su nam nekada ostajale van svakog domašaja.

Drugi trend uticaja interneta na politiku jeste mogućnost da se iz udobnost doma, pod velom anonimnosti, svako bavi politikom. I poznati i nepoznati politički simpatizeri uključuju se u aktivnost političke partije na internetu. Tradicionalni oblici političkog aktivizma kao što su obilazak od vrata do vrata, lijepljenje plakata, organizovanje štandova su zamijenjeni lajkovanjem i šerovanjem sadržaja na internetu. Postati politički aktivist lakše je nego ikada ranije.

I na kraju, dok je nekada bilo teško otkriti preferenciju birača, pa se ljudi nisu bez velike potrebe ni upuštali u takvu avanturu, danas se analizom prisustva u društvenim medijima lako može zaključiti naklonost birača prema određenim političkim opcijama.

Posljedice uticaja interneta na politiku

Šta dobijamo grupisanjem političkih istomišljenika putem interneta? Istraživanja dokazuju, a praksa potvrđuje, da ljudi koji diskutuju o političkim pitanjima sa drugim ljudima koji dijele njihove poglede, na kraju usvajaju ekstremnije pozicije nego što su imali na početku. Ako posmatramo situaciju u Republici Srpskoj, očigledno je da postoje portali i Fejsbuk grupe na kojima se okupljaju politički istomišljenici, sa prilično ekstremnim stavovima. Svaki pokušaj neistomišljenika da uđe u političku raspravu (ili češće pokušaj destrukcije rasprave) biva dočekan na nož. Normalan politički dijalog ne postoji, ne želi se ni površno razmotriti ispravnost teze (političkog) protivnika. Djelimična anonimnost internet alata omogućava ekstremne stavove, bez moralnih ograničenja koja još uvijek postoje u ličnoj komunikaciji.

Drugi trend snižavanja cijene ulaska u politički aktivizam, može biti opasan za tradicionalno političko organizovanje. Ako je veoma lako postati politički internet aktivista tako što ćete lajkovati i šerovati sadržaje svoje omiljene političke stranke, jednako lako je prestati sa takvim aktvnostima, ili čak preći u drugi politički tabor. Niske barijere na ulasku znače i niske barijere na izlasku, tako da će političkim strankama biti teško održati dugotrajnu lojalnost simpatizera.

Upravo zbog ovih pojava treba da se upitamo da li internet ima pozitivni uticaj na informisanost građana o politici, njihovo veće učešće u politici, ili ako baš hoćemo pitati - na povećanje stepena demokratije?

Političke kampanje i internet

Posljednjih godina jako je moderno govoriti o korišćenju interneta ili društvenih mreža u kampanjama. (Istina, mislim da je veći razlog što svi žele biti „in“, a ne imati koristi u kampanji.) Želim da kažem ponešto o razvoju internet alata i političkih kampanja u BiH, jer praktično oni su vršnjaci.

Internet, kakvog ga danas poznajemo, nije davnašnji izum. Prije 25 godina, u laboratorijama CERN-a u Švajcarskoj, Time Berners-Li predstavio je svoj rad o svjetskoj mreži (WWW - World Wide Web). Nisu ljudi širom svijeta odmah shvatili kakve promjene će ova ideja donijeti svijetu u bliskoj budućnosti. Bilo je osporavanja i nepovjerenja. Godinu dana kasnije, Berners-Li je pustio u rad prvi veb server i veb klijent, te napravio prvu veb stranicu, koja je i danas aktivna.

NeXT računar na kome je pokrenut prvi veb server

Iste te 1990. godine, dešavaju se i prvi višestranački izbori u Bosni i Hercegovini, pokazaće se kao uvod u veliku tragediju. Dok se internet razvijao, u BiH smo nazadovali. 1996. godine Internet je već uzeo maha, Majkrosoft je izbacio svoj prvi veb pretraživač, Internet Eksplorer (čiju 11-tu verziju koristimo i danas), dok se u BiH održavaju prvi postdejtonski izbori u novoj političkoj realnosti.

Internet Explorer 1.0 logo

Naravno, na tim prvim poslijeratnim izborima internet nije igrao nikakvu ulogu. Istina, postojala je konekcija na internet i u Republici Srpskoj uspostavljena 6. maja 1995. godine preko Univerzitetskog računskog centra u Banjaluci, ali rezervisana uglavnom za akademske krugove. Nije internet igrao ulogu ni u kampanjama na zapadu, jer Lari Pejdž i Sergej Brin  su se tek upoznali, a Mark Cukenberg je imao samo 12 godina.

Mandati u Parlamentarnoj skupštini BiH na izborima 1996. godine

Ako preskočimo djetinjstvo i adolescenciju izbora u Republici Srpskoj i BiH, evo nas u 2014. godini, kada se održavaju četrnaesti po izbori redu - što opšti, što lokalni, što prijevremeni. Danas u Bosni i Hercegovini preko 65% posto stanovnika koristi internet, Fejsbuk profil ima preko 1,4 miliona korisnika, a poslije televizije, internet je drugi najvažniji izvor političkih informacija.  Znači - ko igra na šatore i zanemari internet, završiće karijeru sa par odbornika u minijaturnim opštinama. Hm, da li je baš tako?