Kako društveni mediji mijenjaju kampanje (3)

Razmislite šta se desilo u julu 2015. godine kada je Tramp ocrnio reputaciju Džona Mekejna. „Nije on ratni heroj“, rekao je Tramp u svom govoru u Ajovi. „Više volim ljude koji nisi bili zarobljeni.“ U bilo kojoj prethodnoj kampanji, takva kritika upućena američkom veteranu koji je mučen kao ratni zarobljenik bi se smatrala velikim gafom. Odmah bi izazvala salve osuda, pokajanja i iskupljenja. U takvom okruženju, kandidat je prvo razapet, onda prisiljen da se pokaje, a nakon što se dobro izvaže iskrenost pokajanja, pušten na miru. I u tom trenutku počinje nova priča.

Upravo tako su mediji započeli igru na Trampov napad. U štampanim medijima i na televiziji, ono što se pretpostavljalo da je gaf, dobilo je veliku pažnju, sa užasnutim medijima koji su bespogovorno preispitivali tvrdoglavog Trampa. Ali, na veliko iznenađenje medija, priča nije napredovala dalje od toga. Daleko od toga da se Tramp izvinio, upravo suprotno, nastavio je napadati. Tvitovi su se gomilali, pažnja javnosti otišla je ka novijim stvarima, a novinarska priča je umrla prije nego što je postala priča.

U eri društvenih medija izgleda da smo ušli u postnarativni svijet kampanje što značajno ograničava moć tradicionalnih medija u upravljanju predizbornim trkama. Umjesto naracije, temelji priče su redukovani na čitanje tvitova.

Internet, kako nam je često govoreno, je snaga „demokratizacije“ i ono što smo mogli da vidimo do sada u praćenju kampanje za predsjedničke izbore 2016. godine dokazuje tu tvrdnju. Ali potrebno je zapitati se kakva vrsta demokratije se promoviše? Rani digitalni entuzijasti su pretpostavljali da će veb, oslobađajući mase od TV producenata i ostalih medijskih magova, dovesti do dublje i široke konverzacije u kojoj bi obični ljudi preuzeli kontrolu u diskusiji. Čitali bismo programske platforme onlajn, dubinski istraživali različita stanovišta i uključili se u produhovljenu političku debatu.

Ovakvo mišljenje bilo je logično, ali je predstavljalo idealizovan pogled na ljudsku prirodu i medije. Čak prije jednu deceniju, u najboljim danima blogosfere, postojali su znakovi da onlajn mediji promovišu hiperaktivni mentalitet rulje. Ljudi su preletali naslove i postove tražeći informacije koje podržavaju njihove stavove i odbacujući suprotna mišljenja. Prikupljanje informacija postalo je više kao plemensko okupljanje. Kao što su autori studije iz 2009. godine zaključili, „blogeri imaju tendenciju da se vežu za ideološke srodnike, a čitaoci blogova gravitiraju blogovima koji podstiču njihove postojeće stavove“. Internet je inspirisao participaciju, ali je ta participacija završila u „zatvorenim čahurama kognitivne usaglašenosti“.

Onlajn mediji promovišu
hiperaktivni mentalitet rulje.

To vjerovatno i nije iznenađenje. Net je osnažio efekat polarizacije koji su radio i kablovska televizija imali već mnogo godina. Ono što jeste iznenađenje, je da se društveni mediji, bez obzira na svu participaciju koju potiču kod korisnika, ispostavljaju kao sveobuhvatno kontrolisani i totalitarni, mnogo više nego bilo koji mediji ranije. Društvene mreže kojima upravljaju različite kompanije, kao što su Fejsbuk, Tviter i Gugl, ne samo da upravljaju porukama koje dobijamo. One upravljaju i našim odgovorima. Oblik, uslovljen dizajnom njihovih aplikacija i načinom filtriranja informacija, kreira naš diskurs.

Kada smo na Fejsbuku, vidimo niz poruka određenih „njuz-fid“ algoritmom koji je osmislila kompanija i dat nam je unaprijed ograničen skup načina na koji možemo reagovati na svaku od poruka. Možemo pritisnuti dugme za lajkovanje, možemo podijeliti poruku sa prijateljima, možemo dodati kratki komentar. Kada je u pitanju poruka na Tviteru, na raspolaganju imamo dugmad za odgovor, retvitovanje i favorizovanje, a bilo koja misao koju imamo, mora da se uklopi u stroge limite broja karaktera. Gugl vijesti nam daju seriju medijskih naslova, naglašavajući posljednje priče koje su dobile veliku pokrivenost, te nam obezbjeđuju seriju dugmadi za dijeljenje naslova na Gugl plusu, Tviteru i Fejsbuku. Svi društveni mediji nameću ovu vrstu formalnih ograničenja, i u smislu onoga što vidimo i u smislu našeg odgovora na viđeno. Ograničenja imaju vrlo malo veze sa javnim interesom. U stvari reflektuju komercijalne interese kompanija koje vode društvene mreže i softverske protokole kod programiranja.

S obzirom da pojednostavljuje i ubrzava komunikaciju, formalizam društvenih medija je prilagođen „šegačenju“ među prijateljima. Kliknuti na simbol srca možda jeste idealan način da se ocijeni vrijednost selfija na Instagramu. Ali kada dođemo do političkog govora, ta ograničenja mogu biti ubitačna, inspirišući površnost, a ne studioznost. Politička rasprava rijetko ima koristi od formi i rutina. Najvrednija je kada uključuje pažljivo razmatranje, usmjerenost na detalje, suptilne i otvorene kritike - sve stvari koji više frustriraju društvene medije nego što ih promovišu.

Originalni tekst: How Social Media Is Ruining Politics

Kako društveni mediji mijenjaju kampanje (2)

Danas, kada publika gleda u pametne telefone u potrazi za vijestima i zabavom, čini se da smo na početku trećeg velikog tehnološkog preokreta u modernom vođenju kampanje. Predsjednička kampanja postaje samo još jedan izvor vijesti na društvenim medijima, čija se brza i plitka struja isprepliće sa svim ostalim izvorima koji „plove“ kroz uređaje publike. Ova promjena mijenja i način na koji političari komuniciraju sa biračima, mijenjajući ton i sadržaj političkog govora. Ali i više od toga. Mijenja se i ono što društvo želi i očekuje od poželjnih lidera.

Sad više nije toliko važan imidž koliko ličnost. Međutim, kako se sve više otkriva fenomen Tramp, postaje jasno da samo određen tip ličnosti funkcioniše - onaj koji je dovoljno velik da privuče pažnju neprestano ometane publike, ali istovremeno dovoljno mali da se lijepo smjesti u hiljadu malih medijskih kontejnera. Možda ga je najbolje definisati kao Snapčet ličnost. Upada u fokus u redovnim intervalima bez potreba da mu se ikada posveti puna pažnja.

Relevantni ste koliko i vaš posljednji tvit.

Društveni mediji favorizuju iscjepkanost, a ne veliku količinu sadržaja. Nagrađuju emociju nasuprot racionalnog. Što je poruka sirovija, brže se probija i duže zadržava pažnju javnosti. U nekoj vrsti povratka u dane prije nego što je izumljen radio, zapaljivi populisti su sada poželjniji, vrijedni više pažnje nego hladnokrvni stručnjaci. Naborani Berni i otrovni Donald dobijaju lajkove i heš tegove, prijatelje i pratioce.

Povezivanje na emocionalnom nivou je dobro za političare. Može potaknuti uključivanje javnosti, čak i među obespravljenim i razočaranim, a i privući pažnju javnosti fokusirajući se na nepravdu i zloupotrebu moći. Neposredna emotivna veza, može u najboljem slučaju prerasti u dugotrajnu uključenost u političke procese. Ali postoji i tamna strana emotivnosti društvenih medija. Trampova popularnost je naglo porasla nakon što je napao meksičke imigrante, igrajući na kartu javnih frustracija i strahova. Tu se radi o najstarijoj demagoškoj taktici koja nastavlja da funkcioniše. Možda Trampova kampanja izgleda kao farsa, ali i pokazuje da Snapčet kandidat, strasven, ali istovremeno prazan, može biti idealan za kult ličnosti.

Idealan kandidat upada u fokus publike u redovnim intervalima, bez potrebe da mu se posveti puna pažnja.

Činjenica da iskusni kandidati kao Klintonova i Buš imaju problema da se uklope u nove trendove nije neobična. Kad god se novi medij pojavio u igri, politički veterani su otpadali. Nastavljali su da igraju po starim pravilima. Ljudi koji su na radiju slušali debatu 1960. godine između Niksona i Kenedija bili su uvjereni da je Nikson pobijedio. Ali daleko brojnija TV publika je vidjela Kenedija kao nesumnjivog pobjednika. Niksonova greška je pretpostavka da se još uvijek nalazi u radio eri. Vjerovao je da će se publika koncentrisati na ono šta govori, a nije mnogo vodio računa o tome kako izgleda. Nesvjestan oka kamere, nije imao pojma da će znoj na gornjoj usni zaglušiti njegove riječi. Slična inercija danas sputava već etablirane kandidate. Oni nastavljaju da slijede konvencije koje važe za televiziju. Pretpostavljaju da će televizija kreirati glavna pitanja oko kojih se vrti rasprava, upakovati predizbornu kampanju kao niz sređenih priča i oblikovati način na koji publika vidi političke protivnike. Možda čak i imaju timove za digitalne medije, ali ih i dalje vide kao dopunu TV izvještavanju, načinu da ojačaju svoju poruku i imidž, a ne kao pokretačku snagu kampanje.

Klasične medijske kuće se takođe sporo adaptiraju na nove medije. Televizija, sa svojim dnevnim ciklusom vijesti davala je pozorišni ritam kampanjama. Svaki dan bio je jedan čin u velikoj drami koje se protezala od konflikta, preko krize do rješenja. Kampanje su bile narativne. Imale su liniju vijesti. Društveni mediji su drugačiji. Fragmentirane vijesti i konverzacija nudi malo toga što se može uokviriti. A novinari, koji su zapeli u televizijskoj eri, uporno pokušavaju da uklope djeliće sa Tvitera i Fejsbuka u linearnu priču. Kao rezultat, izvještaji iz današnjih kampanja se čine nesinhronizovani u odnosu na reakcije publike na događaje.

Originalni tekst: How Social Media Is Ruining Politics

Izbori u Stanarima

Još se pravo nisu ni ohladile strasti nakon završetka opštih izbora, a stranke već čekaju novi izbori. Ovi baš i neće pobuditi toliku pažnju medija, jer se radi o "nevažnim" opštinama - Stanarima, Istočnom Drvaru i opštini Domaljevac-Šamac u Federaciji. Želim da napravim mali uvod u izbore u Stanarima, jer se radi o novoformiranoj opštini, u kojoj se po prvi put biraju načelnik i odbornici u skupštini.

Izbori će biti održani 1. februara 2015. godine. Po podacima CIK-a na biračkom spisku Stanari nalazi se 7859 birača. S tim brojem birača Stanari su negdje u rangu opština Rudo, Milići ili Gacko.

Kakve rezultate možemo očekivati u Stanarima? Srećom, na raspolaganju su nam rezultati od prije samo 2 mjeseca. Evo kako stoje stvari ako se iz rezultata za grad Doboj izdvoje samo biračka mjesta koja sada pripadaju Stanarima:

Namjerno sam izostavio rezultate za Narodnu skupštinu Republike Srpske, jer su obično ti rezultati najreprezentativniji i iz njih se najbolje vidi odnos snaga političkih stranaka u određenoj opštini. Evo kako stvari stoje u Stanarima:

Ukupno 5 politčkih stranaka, odnosno koalicija prelazi cenzus od 3%. Da su opšti izbori od 12. oktobra bili lokalni, SNSD bi imao 7 odbornika, i nedostaje mu još 1 odbornik za većinu u skupštini opštine. Gledajući rezultate, SNSD-u ne fali puno pa da dođe i do 8. odbornika, pri čemu bi SDS izgubio jednog. Ali, ovo je analiza "šta bi bilo kad bi bilo". Prije samo dvije godine, situacija je bila drugačija:

Ovo su rezultati lokalnih izbora za grad Doboj kada se izdvoje samo biračka mjesta koja sada pripadaju Stanarima. Za skupštinu opštine, rezultati su upravo obrnuti od 2014. godine - SDS bi imao 7, a SNSD 5 odbornika.

Potrebno je obratiti pažnju na nevjerovatna 32 politička subjekta koja su 2012. godine učestvovala na lokalnim izborima za Skupštinu Grada Doboj, pa je došlo do rasipanja glasova, te su stranke i kandidati koji nisu prešli cenzus od 3% osvojili čak 435 glasova (preko 8%), što je daleko više nego u izborima za NS RS 2014. godine. Ipak, na predstojećim lokalnim izborima neće biti takvog rasipanja, jer se na izbore prijavilo 12 političkih subjekata, od toga 5 nezavisnih kandidata.

Uporedni pokazatelji opštih izbora 2006-2014.

Tabela se odnosi na izbore za Narodnu skupštinu Republike Srpske.

Utvrđeni kompletni rezultati opštih izbora 2014.

Konačno je CIK objavio potpune rezultate za sve nivoe. Tačno 15 dana nakon održanih izbora. To je potpuno ista dinamika kao i prije 4 godine, ali je ovaj put bilo mnogo više nervoze, kritika i nestrpljenja, jer su u Republici Srpskoj rezultati pobjeda izuzetno "tijesni", i za pojedinačne funkcije, kao što je tijesna i većina u Narodnoj skupštini RS.

Srpski član Predsjedništva BiH:

Predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske:

Narodna skupština Republike Srpske:

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH (iz Republike Srpske)

Preliminarni rezultati u osvit utvrđenih potpunih rezultata

CIK najavljuje da bi utvrđeni rezultati mogli biti objavljeni sutra, 27.10. Prije objavljivanja potpunih rezultata, evo najnovijih podataka, nakon što su prebrojani glasovi poštom, u odsustvu itd.

Domovina je prestigla i Socijalističku partiju po broju glasova, ali nema promjene u distribuciji mandata:

Što se pojedinačnih funkcija tiče, nema velikih promjena:

Ažurirani podaci o glasanju poštom

Centralna izborna komisija je objavila nove rezultate iz Glavnog centra za brojanje. Uglavnom se odnose na glasove poštom, ali tu su i glasovi u odsustvu, mobilni timovi, potvrđeni glasački listići i DKP. Po nivoima za Republiku Srpsku, evo koliko je važećih listića:

Predsjedništvo BiH	17.079
Predsjednik Republike Srpske	18.303
Parlament BiH	18.535
Narodna skupština RS	18.488

Kao što sam juče i najavljivao, koalicija Domovina je dobila najviše glasova i po trenutnoj kalkulaciji ima 5 mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Mandat je izgubio SNSD, koji sada ima 29 poslaničkih mjesta u NS RS. Takođe, Domovina je pretekla po ukupnom broju glasova NDP, a ozbiljno se približila Socijalističkoj partiji.

Što se pojedinačnih funkcija tiče, nema značajnijih promjena:

Veoma važno je imati na umu da još uvijek nema novih rezultata sa redovnih biračkih mjesta, da ih nedostaje 11% u ukupnom zbiru, što može dovesti do novih pomjeranja u distribuciji mandata za NS RS.

Preliminarni rezultati za pojedinačne funkcije

Ovo je stanje na dan 22.10.2014. godine, po preliminarnim, nepotpunim rezultatima CIK-a. Posljednjih 3-4 dana novi podaci se odnose isključivo na glasove poštom, odnosno glasove u odsustvu, mobilne timove i DKP. Prebrojano je oko 16.000 glasova.

Za Predsjedništvo BiH Ivanić vodi sa 6546 glasova:

Što se tiče pozicije Predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske, Dodik vodi sa 8137 glasova. Ramiz Salkić je bošnjački potpredsjednik, a Josip Jerković hrvatski:

Za Narodnu skupštinu RS nije bilo promjena, ali se Domovina približila petom mandatu. Bukvalno im fali 8 glasova da bi dobili osmi mandat, koji bi po trenutnim rezultatima izgubio SNSD. Takođe, Domovina ima samo 206 glasova manje od NDP-a. Međutim, računajte da nedostaju rezultati sa 11% redovnih biračkih mjesta gdje SNSD dobija mnogo više glasova.

Raspored mandata u NS RS

Kandidati veoma pažljivo prate lične glasove, tako da su mediji već izvještavali o sastavu Narodne skupštine Republike Srpske. Naravno, prije toga treba odrediti koliko koja stranka osvaja mandata. Juče je CIK objavio i prve rezultate glasanja putem pošte. Evo kako trenutno izgleda raspored mandata po izbornim jedinicama za NS RS:

	Izborna jedinica
	1	2	3	4	5	6	7	8	9	komp.	total
SNSD	2	3	5	2	2	3	2	2	3	6	30
SDS	2	2	3	2	2	3	2	2	2	4	24
DNS	1	1	1		1	1	1			2	8
PDP	1	1	1			1	1		1	1	7
NDP			1			1				3	5
SP			1						1	3	5
Domovina	1				1		1			1	4
	7	7	12	4	6	9	7	4	7	20	83

Očekivano, koalicija Domovina je dobila najviše glasova u odsustvu, putem pošte i iz DKP-a - ukupno 3.484, ali se raspored mandata nije promijenio. Treba im još oko 3.000 glasova, da bi mogli razmišljati o petom mandatu. Moguće je da će te glasove i dobiti prebrojavanjem preostalih glasačkih listića koji su stigli poštom, ali treba računati da još uvijek nije prebrojano oko 11% redovnih biračkih mjesta, a tu veće stranke dobijaju srazmjerno više glasova itd. itd.

Takođe, očekivao sam da bi koalicija okupljena oko HDZ-a u izbornoj jedinici 4 mogla osvojiti direktan mandat. Međutim, za sada nisu ni blizu, iako su dobili preko 1.400 glasova poštom.

Zanimljivo, kada se pogleda gornja tabela, vidi se da SDS ni u jednoj izbornoj jedinici nema više direktnih mandata od SNSD-a, pa čak i u izbornoj jedinici 6 (Bijeljina), gdje su SNSD-ovi pojedinačni kandidati doživjeli potop.

Rezultati izbora 2014, lokalna vlast - prednost ili balast

Šta znači političkoj partiji imati lokalnu vlast u vrijeme opštih izbora? Bez obzira na mogućnost da se lokalni resursi stave u službu opštih izbora, generalno je na ovim izborima to bila omča oko vrata. Posljedica je to ekonomski loše situacije, ali isto tako i loše stranačke organizacije i slabih kadrovskih rješenja. Da ne bih govorio uprazno, evo liste opština gdje je SNSD izgubio načelnika 2012. godine, a 2014. godine pobijedio:

1. Kozarska Dubica
2. Gradiška
3. Srbac
4. Oštra Luka (uz napomenu da je 2012. godine pobijedio načelnik DNS-a)
5. Kostajnica (Željka je izgubila malom razlikom, ostala tri nivoa je SNSD dobio)
6. Šipovo
7. Kneževo
8. Petrovo (SNSD dobio sve osim NS RS)
9. Teslić (SNSD dobio sve osim Parlamenta BiH, istina veoma mala razlika za pojedinačne funkcije)
10. Šekovići (SNSD-ov načelnik izabran 2011. godine na prijevremenim izborima, 2012. godine izgubio na redovnim lokalnim izborima)
11. Han Pijesak
12. Trnovo
13. Višegrad
14. Rudo
15. Čajniče
16. Trebinje

Iz ove perspektive izgleda da je SNSD-u bilo dobro što je gubio načelnike na lokalu. Ali treba se prisjetiti i situacije iz 2012. godine kada je najčešće bila situacija "jedan protiv svih", i SNSD-ovi kandidat za načelnike su gubili od kandidata veoma širokih koalicija (koje su ponegdje uključivale i DNS i SP). Ono što su mnogi namjerno ili slučajno previdjeli tada, jeste da je SNSD kao stranka ostao jak, pa je u mnogim gore navedenim opštinama imao najviše glasova za odborničke liste (Koz. Dubica, Gradiška, Srbac, Oštra Luka, Šipovo, Kneževo, Šekovići, H. Pijesak, Trnovo, Rudo, Trebinje).

Ova priča ima i drugu stranačku stranu - opštine gdje SNSD dugo drži lokalnu vlast, a sada je izgubio: Novi Grad, Kotor Varoš, Brod, Derventa, Modriča.

Iz priče namjerno isključujem opštine koje su najteže stradale u poplavama - Šamac, Doboj, pa i Bijeljinu. U Šamcu je SNSD doživio potop, u Doboju je egal, dok u Bijeljini, čini mi se, nisu poplave presudile, nego sjajni (organizaciono) Mićo Mićić, koji je dokazivao svoju snagu.

Ovi izbori mi liče na teniski meč u kojem je SNSD jači igrač, diktira igru (osim u Bijeljini), pravi mnogo direktnih poena, ali i mnogo neiznuđenih grešaka (unforced errors), tako da je u zbiru rezultat prilično izjednačen.

Rezultati izbora 2014

Počelo je prebrojavanje glasova. Počela je uobičajena priča medija kako se ne zna ko je pobijedio, kako se glasovi prebrojavaju unedogled, kako sistem ne valja, kako su ovo izbori u kojima se najduže čeka na konačni rezultat itd.

Ne mislim da su ovo baš nešto specifični izbori. Na prošlim opštim izborima 2010. godine, rezultati su došli 15 dana nakon dana izbora. I sada možemo očekivati nešto slično, odnosno rezultate do kraja oktobra. Inače CIK ima zakonsku obavezu da proglasi konačne rezultate do 12. novembra.

S obzirom da kad već postoji glasanje poštom, normalno je dopustiti da dođu svi glasovi koji su poslani do 12. oktobra. Njihovo prebrojavanje kreće tek sutra. I nepotvrđeni listići se moraju provjeriti, odnosno provjeriti da li oni koji su glasali - imaju pravo na to.

Druga činjenica jeste da niko nije očekivao ovako malu razliku između Željke i Ivanića. Na preko 300.000 glasova koje su oba kandidata osvojili, razlika je u 1.000 glasova. To je stvarno mninimalno u rangu statističke greške. Bez prebrojavanja glasova poštom, niko ne može 100% utvrditi pobjednika. Pa i za Predsjednika Republike Srpske razlika je manja od očekivanog broja glasova poštom, mada je tu situacija mnogo izvjesnija.

Druga stvar koja se mistifikuje jeste određivanje broja mandata u parlamentima. Kod nas se koristi Sainte-Laguë-ov metod, a ne D'Hondt-ov metod kako se nekada pominje, mada su ova dva metoda slična. Koga interesuje, mogu objasniti:) U današnjim rezultatima CIK-a i silnim procentima koji se iščitavaju, uključujući njihove pres konferencije, propuštena je činjenica da se promijenio raspored mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske. DNS je izgubion jedan mandat, a Domovina dobila. Evo kako stvari stoje prema preliminarnim rezultatima CIK-a od 15.10.2014. godine:

Stranka	Broj mandata
SNSD	30
SDS-PUP-SRS RS	24
DNS-NS-SRS	8
PDP	7
NDP	5
SP	5
DOMOVINA	4

Hajde da se bavim malo predviđanjima. Očekujem još glasova poštom za koaliciju Domovina, pa bi možda mogli osvojiti još jedan mandat. U tom slučaju bi ga izgubili NDP ili SNSD.

P.S. Preporučujem svima koji se bave analizom izbora post mog druga Rajkule.

Poplave i izborne aktivnosti

Baš na dan kada je Centralna izborna komisija BiH raspisala izbore za oktobar 2014. godine, počeo je veliki povodanj u Republici Srpskoj i Federaciji BiH. Naoštrio sam tastaturu da pišem o izborima, ali u ovom vremenu dok se spašavaju životi i imovina, nekako mi je ta tema nebitna, mala i tako daleka. Međutim, jučerašnje saopštenje CIK-a da nema pomjeranja rokova izbornih aktivnosti, bez obzira na vanrednu situaciju, potaklo me da analiziram koliko nas se zaista može uključiti u izborne aktivnosti.

Otkako su raspisani izbori 15. maja, prvi rok bitan za političke partije i nezavisne kandidate jeste registracija za izbore. Ovaj rok traje samo 15 dana (do 30.5.2014. godine) i već je proteklo 5 dana, u kojima malo ko da je razmišljao o izborima. Šta registracija podrazumijeva? Prije svega prikupljanje potpisa birača. Za izbore za Predsjedništvo BiH nema izuzetka, svi koji namjeravaju da se uključe u ovu utrku moraju prikupiti 3000 potpisa, bez obzira da li su u prethodnom mandatu imali ili nisu svog člana na toj poziciji. Za niže nivoe vlasti malo je lakše. Ako imate izabranog predstavnika koji je spreman da potpiše da je bio član vaše političke partije u trenutku kada je izabran i da je još uvijek vaš član, onda ste oslobođeni prikupljanja potpisa. Inače vam ne gine prikupljanje 3000 potpisa za PS BiH, odnosno 2000 potpisa za NS RS i predsjednika Republike Srpske.

Ne znam u kojoj su fazi političke partije u ovoj izbornoj aktivnosti, ali znam da će to biti đavolski težak zadatak. Ministar instranih poslova BiH je izjavio da je četvrtina stanovništva pogođena poplavama, dok analiza profesora Šterca sa zagrebačkog Sveučilišta kaže da je u BiH preko 1,35 miliona ljudi ugrožena. U svakom slučaju radi se o cifri između jedne četvrtine i jedne trećine svih stanovnika, samim tim i birača. Da ne spominjemo da su mnogi koji direktno nisu ugroženi, angažovani na raščišćavanju ili dostavljanju humanitarne pomoći.

U Republici Srpskoj situacija je i gora. Čak možda i polovina svih birača je ugrožena poplavama. Evo moje, prilično grube analize, odnosa broja registrovanih birača na dan 14.5.2014. godine i onih koji se mogu uključiti u izborne aktivnosti.

Izborna jedinica	Broj birača	Opštine ugrožene poplavama	Broj birača u mogućnosti da se uključi u izborne aktivnosti
1	149.962	Prijedor, Novi Grad, Koz. Dubica, Kostajnica	≈ 100.000
2	142.916	Srbac, Laktaši, Prnjavor	≈ 100.000
3	270.639	Čelinac, Banja Luka, Kotor Varoš, Jezero	≈ 150.000
4	83.033	sve	0
5	121.668	sve	0
6	157.258	sve	0
7	114.882	sve	0
8	68.883	-	68.883
9	110.073	-	110.073
Ukupno	1.219.314		≈ 530.000 (45%)

Veći gradovi koji su djelimično poplavljeni, kao Banja Luka, Bijeljina, Zvornik, će uspjeti da relativno brzo „poližu svoje rane“ i nastave dalje, ali rokovi CIK-a neumitno teku. Velike će stranke, zahvaljujući svojoj infrastrukturi i brojnom članstvu, uspjeti da ispoštuju rokove, ali šta je sa manjim ili regionalnim strankama? Ako imaju nesreću da im je baza u najugroženijim područjima, praktično nemaju mogućnosti da se registruju za izbore.

Znam da Izborni zakon ne poznaje mogućnost pomijeranja rokova zbog vanrednih situacija, ali možda je baš ova situacija prilika da se razmisli i o toj dopuni Zakona.