Wednesday, May 14, 2014

Uticaj interneta na političku realnost (II dio)

Istraživanja o odnosu politike i interneta su posljednjih godina hit, istražuje se sve i svašta, pa postoji veliko šarenilo rezultata. Bez pretenzije da je ovo konačna i najbolja podjela, evo tri grupe mehanizama na koje internet može uticati na politiku, a koje je Farel dao u svoj radu "The consequences of the internet for politics":


  • grupisanje,
  • snižavanje cijene kolektivnih aktivnosti, i
  • otkrivanje preferencije birača.


Što se grupisanja tiče, pođite od sebe. U koliko grupa na Fejsbuku ste uključeni? Ima li među njima političkih grupa? Ovakav vid okupljanja zbog prostornih i vremenskih barijera ranije nije bio moguć. Dodatno, danas možemo biti izloženi alternativnim idejama, koje su nam nekada ostajale van svakog domašaja.

Drugi trend uticaja interneta na politiku jeste mogućnost da se iz udobnost doma, pod velom anonimnosti, svako bavi politikom. I poznati i nepoznati politički simpatizeri uključuju se u aktivnost političke partije na internetu. Tradicionalni oblici političkog aktivizma kao što su obilazak od vrata do vrata, lijepljenje plakata, organizovanje štandova su zamijenjeni lajkovanjem i šerovanjem sadržaja na internetu. Postati politički aktivist lakše je nego ikada ranije.

I na kraju, dok je nekada bilo teško otkriti preferenciju birača, pa se ljudi nisu bez velike potrebe ni upuštali u takvu avanturu, danas se analizom prisustva u društvenim medijima lako može zaključiti naklonost birača prema određenim političkim opcijama.

Posljedice uticaja interneta na politiku

Šta dobijamo grupisanjem političkih istomišljenika putem interneta? Istraživanja dokazuju, a praksa potvrđuje, da ljudi koji diskutuju o političkim pitanjima sa drugim ljudima koji dijele njihove poglede, na kraju usvajaju ekstremnije pozicije nego što su imali na početku. Ako posmatramo situaciju u Republici Srpskoj, očigledno je da postoje portali i Fejsbuk grupe na kojima se okupljaju politički istomišljenici, sa prilično ekstremnim stavovima. Svaki pokušaj neistomišljenika da uđe u političku raspravu (ili češće pokušaj destrukcije rasprave) biva dočekan na nož. Normalan politički dijalog ne postoji, ne želi se ni površno razmotriti ispravnost teze (političkog) protivnika. Djelimična anonimnost internet alata omogućava ekstremne stavove, bez moralnih ograničenja koja još uvijek postoje u ličnoj komunikaciji.

Drugi trend snižavanja cijene ulaska u politički aktivizam, može biti opasan za tradicionalno političko organizovanje. Ako je veoma lako postati politički internet aktivista tako što ćete lajkovati i šerovati sadržaje svoje omiljene političke stranke, jednako lako je prestati sa takvim aktvnostima, ili čak preći u drugi politički tabor. Niske barijere na ulasku znače i niske barijere na izlasku, tako da će političkim strankama biti teško održati dugotrajnu lojalnost simpatizera.

Upravo zbog ovih pojava treba da se upitamo da li internet ima pozitivni uticaj na informisanost građana o politici, njihovo veće učešće u politici, ili ako baš hoćemo pitati - na povećanje stepena demokratije?

No comments:

Post a Comment